Zanimljivosti

TOP 5: Najnepotrebnije stavke opreme na današnjim automobilima

Istrajavajući cjenike, konfiguratore i ostale informacije o nekim novim automobilima, na um je pala jednostavna ideja: popisati TOP 5 onih najglupljih, najbeskorisnijih i najnepotrebnijih stavki s popisa opreme za koju ljudi iz ovog ili onog razloga daju novce. Pa krenimo u revijalnom tonu…

886views
advertising banner

05. Osvjetljenje unutarnjeg ukrasnog pokrova praga na automobilu

Za pretpostaviti je kako osvjetljavanje podloge na kojoj se automobil nalazi nije bilo dovoljno, pa se ubrzo sva ta rasvjeta počela uobličavati u svjetleće logotipe proizvođača automobila koji po otvaranju vrata osvjetljavaju opuške, blato i tko zna što još sve ne. Samim time je ova ideja apsolutno blesava – pogotovo ako se automobil nalazi u javnoj garaži ili na osvijetljenom parkingu.

No još je blesavije od toga imati osvjetljenje pokrova pragova automobila, jer dotični ne služe ničemu drugom izuzev sporadičnog zapinjanja cipelama za njih ili pak otresanja nogu preko njih (pogotovo u zimskom periodu, tj. kada padne snijeg).

Takvi pokrovi pragova (tj. laički rečeno „lajsne“) najčešće svijetle kroz izrezbareni logotip poput AMG, RS-nešto ili pak M-nešto drugo. U pravilu su dijelom dodatne opreme za automobil, te koštaju određenu količinu novaca, a realnu i korisnu funkciju nemaju ni pod razno.

Dapače, takva stavka opreme na automobilu eventualno govori nešto o njegovom vlasniku. No detalje je bolje ostaviti za neka druga izlaganja poput disertacija iz psihologije, definiranja kompleksa i slično.

04. Night Vision sustavi

Ako ste kojim slučajem marinac i za volanom automobila izvršavate neku tajnu misiju ili noćnu operaciju, onda ovakav sustav barem dijelom ima nekakvog smisla. Isto tako, ukoliko ste npr. James Bond ili neka varijacija na temu tajnog agenta, te vam u opis posla spada prikradanje nekom negativcu ili organizaciji, neka vam bude.
No za sve ostale koji su se ovu glupost odlučili platiti jednostavno nema opravdanja.

Razloga je nekoliko, no jedan je najvažniji.

Ukoliko na automobilu imate svjetla koja rade i vjetrobransko staklo kroz koje vidite, onda stvarno nema razloga da blejite u ekran montiran na centralnom grebenu i time sklanjate oči s ceste.

Iako je ekran dovoljno velik da se na njemu vidi sve i svašta, svejedno je dovoljno malen da se to sve i svašta ne vidi baš najbolje. Zbog toga ćete najvjerojatnije škiljiti i naprezati oči, a to pak nije dobro zbog glaukoma i dioptrijskih naočala koje vam sigurno stoje u budućnosti.

No baš da i nije tako, vjetrobransko staklo je i dalje tu, pa za ovakve besmislice stvarno nema ni potrebe ni opravdanja – tim više što sustavi spadaju u popis dodatne opreme i koštaju nogu, ruku i bubreg do dva.

03. Eco-oznaka na ploči s instrumentima

Da, da, da…znam…ekologija i te fore. To je danas „trendy“ i super, te se oko te ekološke ideologije u svijetu automobila često lome koplja. Legislature propisuju sve i svašta, a eko-mentalisti divljaju i iz dana u dan izmišljaju nove načine kako automobile učiniti sporijima i dosadnijima, ne bi li auto-entuzijasti konačno nestali s planete, te sa sobom odveli svoje automobile.

Na tržištu postoji hrpetina „ekološki svjesnih“ automobila, tj. Hibrida, te onih na struju koji za zločeste benzinske motore koji ispuštaju pare i ubijaju polarne medvjede nisu ni čuli. Dakle izbora ima. No sve se više proizvođača odlučuje u klasične benzinom i Dieselom pogonjene automobile gurati tzv. „Eco-mode“, odnosno jeftinom signalizacijom na ploči s instrumentima upozoravati vozače da ne voze ekonomično.

To u pravilu ne bi bilo nimalo problematično, da se ne radi o najjednostavnijoj lampici koja se upali svaki puta kada vozač pomisli pritisnuti pedalu gasa, a kad se lampica upali, ista neodoljivo podsjeća na one druge lampice koje se pale kada je posrijedi neki kvar ili zatajenje nekog sustava.

Stoga je stvarno smiješno i nepotrebno pribjegavati ovakvim solucijama za probleme koji zapravo i ne postoje.

02. Sustavi upozorenja za izlazak iz prometne trake

Svijet se uvelike ubrzao i čini se kako se ljudima konstantno nekuda žuri, te su čak i u automobilu za vrijeme vožnje „prisiljeni“ obavljati sve i svašta. Stoga pad koncentracije i sporadični izlasci iz gabarita prometne trake nikoga ne bi trebali pretjerano čuditi. Isto tako ne bi trebale čuditi niti potencijalne i nerijetke posljedice koja se zbog takvih cestovnih eskapada događaju.

No ono što itekako čudi je činjenica da se vozače sve manje educira oko toga što pojam vožnje stvarno znači. Auto-škole barem jednim dijelom odrađuju svoj posao po tom pitanju, ali usprkos tome na cesti iz dana u dan viđamo sve veći broj tikvana koji svoje automobile nisu u stanju držati unutar prometne trake, već iz nje izlaze svako toliko. Najčešće je riječ o ljudima koji ne znaju da telefonu u rukama za vrijeme vožnje nije mjesto, pa usprkos kretanju i ostalom sudionicima prometa tipkaju i bleje u svoje pametne telefone pokazujući koliko su sami glupi. A onda se nerijetko događaju sudari, povrede i gubitak života uz oveći prasak i popriličnu materijalnu štetu.

Iz tog razloga ovakvi sustavi postoje, te svojim zvukovnim i inim drugim načinima obavještavaju vozače da izlaze iz prometne trake i sami to korigiraju, kad su vozači ionako zaokupljeni statusom na Facebooku, sms-porukom ili nekom drugom radnjom kojoj za volanom nije mjesto.

Neki proizvođači dotične sustave brane s visokim stupnjem poboljšanja kvalitete prometa i vožnje na auto-cestama. No ako bilo tko od nas doista misli da mu je ovakav jedan sustav prijeko potreban za vožnju po auto-cesti, onda mu na cesti zapravo i nije mjesto.

Točka.

01. Integracija automobila s društvenim mrežama

Ajme majko…

OK…imamo infotainment-sustave koji izuzev ekrana imaju i moć povezati se s telefonom, prikazivati kartu navigacijskog sustava i paralelno s time puštati glazbu s omiljene radio-stanice. Dotični imaju i mali milijun opcija vezanih uz samo ponašanje automobila na cesti, jer je putem infotainment-sustava danas moguće podešavati raznorazne parametre na ovjesu, mjenjačkom sklopu, pedalama gasa i kočnice, itd.

No čemu je potrebna integracija automobila s društvenim mrežama poput Twittera, Facebooka, LinkedIna i tko zna kojih još sve ne?! Može li netko objasniti ideju „E, ajmo automobil povezati s „Fejsom“ i tipkati statuse na njemu dok vozimo“? Ima li za takvu ideju uopće logičnog i realnog objašnjenja?

Naravno da ne.

Mislim, društvene mreže su usprkos negodovanju mnogih danas jednostavno postale dio svakodnevice. Ljudima predstavljaju puno više od tipkanja s prijateljima i dogovora za kavu, jer se preko njih može saznati milijun vijesti. Moguće je pritiskom na jedan-jedini gumbić ili pak na zaslon pametnog telefona dobiti sve najsvježije informacije oko Lidije Bačić i njene guzice, Severine i njenih parničnih postupaka, ili pak raznoraznih pametnih savjeta Brune Šimleše. No koliko god to nekima (koje itekako žalim) predstavlja nešto od saveznog značaja, i dalje mi nije jasno zašto automobil mora glumiti posrednika između vozača i hrpe gluposti kojima on ili ona putem društvenih mreža hrane svoje mozgove.

I da…možda ima i gorih sustava od ovog. Možda je autonomna vožnja s pripadajućim sustavom trebala zauzeti prvo mjesto ove mini top-liste, ali autonomija je trend, a ne stavka standardne ili dodatne opreme u automobilu.
Ovakvi infotainment-sustavi nažalost jesu već su u samoj srži nepotrebni i glupi. A mišljenje o onima kojima je potrebno integrirati društvenu mrežu s automobilom možda je bolje prešutjeti.

Uostalom, vjerujemo da će se u komentarima na stavke iz teksta pokoji bolji opis od onoga kakav bih trenutno sam mogao ponuditi za takvu ekipu.

Uglavnom, eto…to bi bilo to što se tiče najnepotrebnijih stavki opreme na današnjim automobilima.

Vjerojatno sam pokoju izostavio zbog puke zaboravnosti. A možda i nije takav slučaj. No kako god bilo, iskreno vjerujem da je ovih pet stavki tek početak idiotizma koji nam auto-industrija u sklopu popisa opreme i tehnologije iz dana u dan servira sve više i češće.

Pa iako se svoj toj tehno-maniji i konstantnom zaglupljivanju današnjih vozača kraj nikako ne vidi, to svejedno ne znači da nam je kritički osvrt zabranjen.

Izvor: Automobili.hr