Selo Huaxi u Kini predstavlja pravu misteriju. Ono je najbogatije mjesto u Kini i za većinu građana te zemlje ono je svojevrsni komunistički raj. Poznato je po ekstremno visokom životnom standardu, ali njegovi stanovnici ne smiju razgovarati s medijima.
To se mjesto odvaja od ostatka Kine i za 55 godina pretvorilo se iz ruralnog zaseoka u pravi mali luksuz. No, kako su se obogatili i kako troše novac nisu informacije do kojih je lako doći – budući da je stanovnicima Huaxia zabranjeno razgovarati s medijima. Rijetko i međusobno razgovaraju, a čak im je zabranjeno i napuštati ga, jer ako napuste selo gube sve što su ikada stekli i ostaju bez ičega.
Krajem 50-ih prošlog stoljeća Huaxi je imao samo oko 600 stanovnika, a procvat je omogućio Wu Renbao, nekadašnji sekretar Komunističke partije koji je razvio plan obogaćivanja, osnovao više od 12 kompanija, potaknuo rad sa sirovinama poput alumija…
Identične vile i stotine hiljada u banci
Huaxi koji se nalazi u provinciji Jiangsu poznat je i pod nazivom “Prvo selo pod nebom”, a danas ima oko 2.000 registriranih stanovnika koji svi žive u identičnim vilama sagrađenim po uzoru na inozemne, ali i svi navodno imaju 250.000 dolara u banci.
U selu se nalazi čuveni Svjetski park s repilikama svih slavnih građevina iz svijeta poput Kipa slobode, opere iz Sydneya, Kineskog zida., kao i nov neoboder od 328 metara visine i 60 spratova. U neboderu je hotel s 826 soba, a u njegovom prizemlju nalazi se kip bika napravljen od čistog zlata.
Damo vam novac, ali ga ne smijete iznositi
Ipak, neki govore kako život u selu milionera nije tako bajan – moraju raditi sedam dana u sedmici, najčešće u industrijskom sektoru. Osim toga, i brojka stanovnika je upitna. Osim 2.000 registriranih koji su potomci porodica iz prošlog stoljeća, puno je doseljenika koji ne uživaju u luksuznim automobilima, plaćama i vilama. Njih je navodno nekoliko desetaka hiljada na svega jednom kilometru kvadratnom.
Povlašteni stanovnici sela također ne mogu napustiti selo, odnosno ako to učine izgubit će svo bogatsvo i novac ne mogu ponijeti sa sobom, pa je upitno koliko su zapravo lično bogati, a šta pripada gradu. Kockanje kao i droga u selu su strogo zabranjeni, ne postoje klubovi, barovi…
