Paparazzo

Tragičniji krajevi glumaca iz filmova Emira Kusturice

374views

Emir Kusturica je veliku šansu dao amaterima koje je nazivao “nebrušenim dijamantima”, s obzirom da nisu imali prijašnje glumačko iskustvo, a pokazali su se briljantno na filmskom platnu.

Međutim, mnogi od njih su tragično završili, a takav kraj su ili sami birali ili nisu mogli i znali drugačije.

Izdvajamo tri filmske legende koje su se proslavili u fimovima Emira Kusturice, a završili su neslavno.

 

Davor Dujmović

Tog 31. maja 1999. godine, ovaj svijet je napustio veliki glumački talenat Davor Dujmović u 29. godini života.

Sa samo 18 godina je postao zvijezda, nažalost, ubrzo se izgubio u mraku.

Davor je bio najpoznatiji po ulozi Perhana u Kusturicinom filmu “Dom za vješanje”. Rođen je u Sarajevu u siromašnoj porodici, pričao je da je želio da svira klavir.

“Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao.”

Imao je običaj da poslije škole svrati kod svog oca koji je radio na pijaci Markale. Desilo se da je svratio na sok u obližnji restoran kada su tu došli Emir Kusturica i njegov asistent Ćiro Mandić. Pozvali su ga na kasting za film “Otac na službenom putu” i na probnom snimanju se pokazalo da je savršen za ulogu.

Perhanfoto: Printscreen Youtube

Poslije filma “Otac na službenom putu” koji je nagrađen zlatnom palmom u Kanu, odlučio je da upiše filmsku akademiju. Tada mu nije uspjelo, kasnije više nije ni pokušavao.

“U šali kažem da bih išao na akademiju pod uslovom da predajem, mislim da nije bilo potrebe jer sam želio da se glumom bavim dok se ne zasitim, dok se publika ne zasiti mene. Ja ustvari nikad nisam imao namjeru da budem glumac”, priznao je jednom prilikom.

Sa 18 godina postao je glavni glumac u Kusturicinom filmu “Dom za vješanje”.

“Perhan je došao kao sudbina da dobijem glavnu ulogu poslije filma “Otac na službenom putu”, Perhan je kult nečeg ciganskog i biće to još 200 godina”.

Perhanfoto: Printscreen/ youtube/ ALİ MURAT

Poredili su ga sa Dastinom Hofmanom i govorili da mu se smiješi ozbiljna svjetska karijera, ali tu priča dobija drugačiji obrt.

Početkom ’90ih Davor se navukao na heroin, pokušavao je da se liječi u nekoliko navrata, ali bezuspješno.

“Ono što donosi herion ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo ja sam mal, pa sam radoznal, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću”.

Rat ga je zatekao u Sarajevu odakle odlazi u Beograd. U tom periodu snimio je još nekoliko filmova od kojih je najpoznatiji “Andergraund”. Po završetku rata seli se u Banjaluku, a zatim u Sloveniju kod djevojke. U to vrijeme se borio sa jakom depresijom i alkoholizmom.

Govorio je “Čekam da se zemljina kugla smiri”. Nije dočekao. Tog 31. maja 1999. godine se objesio.

 

 

Ljubica Adžović

Ljubica Adžović je Romkinja u kojoj je Kusturica vidio dobar potencijal za glumu.

Na filmu se prvi put pojavila u režiji Emira Kusturice, Dom za vješanje, gdje je glumila babu Hatidžu. Uloga joj je donijela popularnost, a zajedno sa ekipom filma Ljubica Adžović se našla i na Kanskom filmskom festivalu.

Drugi put ju je Kusturica ponovo angažovao za film Crna mačka, beli mačor, gdje je maestralno odigrala ulogu babe Sujke.

Iako su joj nudili uloge u Njemačkoj ona ih je odbijala jer je željela da radi samo sa Kusturicom.

Ljubica Adžovićfoto: preentscreen/Youtube

Ljubica Adžović je rođena u Skoplju. Živjela je u Baru. Pred kraj života, duže je boravila u Francuskoj i u Švedskoj. Bila je majka devetoro djece.

Iako naturščik, proslavila se ulogama u filmovima Emira Kusturice koji je jednom prilikom izjavio da Ljubica ima rijedak prirodni talenat — uporedivši je sa nebrušenim dijamantom.

Napustivši Crnu Goru, 2001. godine je zatražila politički azil u Francuskoj obrazlažući svoj zahtjev strahom od mafije. Nedugo po povratku u Crnu Goru 2006. godine preminula je posle kraće bolesti u 82. godini života.

Slavni reditelj je pronašao Ljubicu u romskoj kućici u malom mjestu Zaograd, nedaleko od Sutomora. Bio je fasciniran njenim prirodnim talentom i harizmom, te je odlučio da je dovede pred kamere. Kusturica je bio taj koji je Ljubicu Adžović lansirao u svijet filma, a ona mu je bila zahvalna na tome.

Njen talent bio je toliko autentičan da su je mnogi gledali kao pravog profesionalca. Ljubica je dobila nagradu za svoju ulogu na Kanskom festivalu 1992. godine.

Međutim, uprkos svom uspjehu u svijetu filma, Ljubica Adžović se na neki način vratila svojim korenima. Odlučila je da se vrati svom prethodnom zanimanju – čitanju sudbine iz karata na plaži u Sutomoru. Ovo je izazvalo mnoge spekulacije i priče o njenom životu.

Ona je imala devetoro djece, a tačan broj unučadi i praunučadi nikada nije bila u mogućnosti da sazna. Kad su je pitali zašto se bavim gledanjem u karte, rekla je da bi prehranila svu djecu.

Lažno su je optužili da se bavila trgovinom djece

Pred njenu smrt je greškom i previdom novinara agencije Tanjug bila objavljena vijest o njenoj umješanosti u trgovinu djecom. Ta vijest je nakon provjere i žustre reakcije porodice Adžović ubrzo demantovana, prenosi Wikipedija.org.

Ljubica Adžovićfoto: preentscreen/Youtube

Emir Kusturica, koji je bio blizak saradnik i prijatelj Ljubice Adžović, izrazio je svoje duboko žaljenje zbog njene smrti. Rekao je da su snimanja bila najuzbudljivija iskustva u njegovoj karijeri. On je istakao da je Ljubica bila jedinstveni talenat i da je svaki kadar koji su zajedno snimili bio neprocjenjivo iskustvo za njega kao reditelja.

“Ona je bi­la ta­le­nat ko­ji se rijet­ko ra­đa. Vo­lio sam da sa­ra­đu­jem s Lju­bi­com.

Sva­ki sni­mlje­ni ka­dar bio je ne­po­no­vlji­vo uži­va­nje i is­ku­stvo za me­ne kao re­di­te­lja. Ža­lim zbog nje­ne smr­ti.”, rekao je za Ljubicu Kusturica.

 

 

Aleksandar Saša Zurovac

Proslavio se ulogom Vlade Klikera u Kusturičinom filmu “Sjećaš li se Doli Bel?”.

Nažalost, njegova sudbina je bila izuzetno teška. Rođen je 1948. u Mostaru, a s 12 godina se s porodicom preselio u Sarajevo. Režiser Tomo Janjić ga je 1966. angažovao na svom filmu “Glineni golub”. U jednom intervjuu se prisjetio svoje saradnje s Kusturicom.

– Kusturica me je vidio u filmu ‘Glineni golub’ i pozvao na razgovor. Bio je zadovoljan pa sam odmah dobio scenario. Prije svakog kadra, Kusta je glumcima davao uputstva, ali meni to nije trebalo. Marljivo sam učio kod kuće pa sam svoju ulogu već znao napamet. Ništa meni nije trebalo dvaput reći. Bio sam inteligentan, odmalena dobar glumac, ali je Kusta u meni razotkrio taj dar – naveo je Zurovac.

Aleksandar Saša Zurovacfoto: preentscreen/Youtube

Nakon velikog uspjeha “Sećaš li se Doli Bel?”, ljudi su počeli Zurovca prepoznavati na ulici, plaćati mu piće… Plavokosi momak otpjevao je u filmu numeru “Na morskome plavom žalu” i onda je sve počelo…

– Govorili su da sam zvijezda, a ja njima da zvijezde svetle gore, na nebu. Htio sam da ostanem to što sam uvijek bio. Bila su to vremena. Mogao sam karijeru nastaviti u inostranstvu. Želio sam biti kao Geri Kuper i Džon Vejn ili čak Ričard Barton koji je volio Elizabet Tejlor. Mislim da bih bio dobar u vesternima – izjavio je. Nažalost, život mu se preokrenuo 1988. godine, kada mu je umrla majka. Taj gubitak je mnogo uticao na njega. Kako je naveo Borislav Kolak, glumac je bio smješten u Socijalno-medicinsku ustanovu Jakeš, piše Klix.ba

Aleksandar Saša Zurovacfoto: preentscreen/Youtube

Vreme je proveo u Garevcu, gdje je spomenuta ustanova imala objekte za smeštaj i terapiju pacijenata. Tu ga je zadesio i rat. Iz Tuzle je otišao 1996. Bio je kod sestre Dobrile u Sarajevu. Njen suprug je ubrzo teško obolio pa je smjestila Sašu u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići kod Fojnice. Tu je 2016. preminuo u 69. godini.

 

 

Autor: Stil / Lana Vidović