Zanimljivosti

TRBUŠNI PLES NA BOSFORU (VIDEO)

952views

Najčešće pitanje koje mi postave ljudi kada vide da često putujem i da me nekim čudom pa stvarno, svugde ima. Ne kažem da je uvek moja volja da me toliko ima, ali neki minuli rad u javnosti, uvek me odvede i na lepa mesta i među neki fin svet. I lepo meni, lepo njima, lepo svima. A lepota i uživanje su broj jedan u svakom poslu. jer ako samo radite i osećate ogroman teret zbog toga, nešto ne radite kako treba.  Tako da – idemo ovoga puta u Istanbul! Da bude i lepo i korisno!

Odlazak za Istanbul zapravo je došao kao rezultat dogovora koji sam napravila letos. I to ležeći na ležaljci kraj bazena u baldahinima Solaris Resorta u Vrnjačkoj Banji  https://www.solarisresort.com/. Poziv je došao iz turske farmaceutske kompanije Farmasi, dok sam ispijala svoj aperol špric. I nije samo da zvuči filmski, nego je zaista i bilo tako. Mnogo mi se sviđa ta slika kad je se setim, znate. I ima neke magije kada odmaraš, a poslovne ponude stižu. Meni bar zaista bude jako magično, jer dokazuje u biti moju doktorsku tezu, da nam se dobre stvari dešavaju u stanju mira, a ne u stanju kada smo jako napeti.

Troipomesečna kampanja na Instagramu i saradnja sa Farmasijem, odvela me je pravo u Istanbul. Neke od saputnica sam znala, neke sam upoznala. Istanbul me je dočekao na novom aerodromu koji je da ne ogrešim dušu, veličine omanjeg urbanog mesta u Srbiji. Bez preterivanja. Stari aerodrom, koji je važio za jako frekventan, ostao je za  diplomatske posete i službena sletanja tog tipa, ali u funkciji će za običan svet – biti upravo ovaj, novi, veći i svetliji. Kod Turaka mi se sviđa što su vrlo temeljni i što sve rade planski, bilo da grade aerodrom ili da proizvode kozmetiku.

Show room Farmasi fabrike iliti ostvarenje snova svake žene koja obožava parfeme, kozmetiku i šminku!

Naš domaćin, Farmasi i naši predstavnici sa Balkana smestili su nas u Hilton Garden In, prelep hotel u azijskom delu Istanbula koji je sa svojih 12-etak spratova noću bacao divan pogled na  celi grad. Dočekani sa vinom i slatkišima, brzo smo se prepustili čarima turskog gostoprimstva.

Zanimljiva stvar kod Farmasi kompanije je i ta što je u pitanju porodični  biznis koji postoji 69 godina i što su od prve paste  za zube i sirupa protiv kašlja,  koju je napravio vlasnik i pokretač brenda dr Cevdet Tuna, do danas kada prave sve. Od kozmetike za kuću, dekorativne kozmetike, preko kartonske i plastične ambalaže koju danas imaju na svom Farmasi gradu na imanju na kom se nalazi fabrika, prešli su veliki put do jedne od najboljih svetskih kompanija sa najvećim potencijalom rasta u biznisu. Fabrika se inače, prostire na  neverovatnih 120,000 m2 okružena je šumom i na prirodnim izvorima lekovite vode koja se koristi u proizvodnji svih Farmasi proizvoda.

Kozmetika je između ostalog, radjena tako da je i bez veštačkih boja i dodataka, ali i bez teških metala, a oprema u fabrici najsavremenija moguća. Evo,  ja videla i robota kako pravi i pakuje senke i rumenila u svoje kutijice, pa vi vidite. Obilazak fabrike je isto nešto što ću pamtiti čitavog života, jer ne možete da  uđete kako vam padne na um, nego kako se mora i jedino može. A to  uglavnom znači da budete – obučeni u uniformu, sve sa zaštitnom kapom na  glavi, ali i sa štitnicima za noge. Ne mogu da se pohvalim da sam izgledala očaravajuće sa zaštitnom belom kapom iako su me vadile velike alke i isfenirane šiške. Ali, ljudi moji, fabrika! 🙂 

Videla sam kako se prave sapuni, kako se pune šamponi, kako izgleda proces nastanka jedne obične bočice, kako izgleda online poručivanje, i kako mašine  znaju da li je porudžbina tačno upakovana ili ne. Caka je u tome, da postoji  mašina koja pravi ambalažu i pokretne trake osetljive na  težinu, koje kada osete promenu u gramaži paketa, same usmeravaju paket sa “viškom proizvoda” na dodatnu kontrolu sadržaja pošiljke. Obilazak fabrike završili smo u odeljenju laboratorije gde  su nas dočekali ljudi koji se bave pripremom sastojaka za izradu parfema i karmina. A sreći mojoj kraja nije bilo kada su nam svima dali po špatulicu i desetak bočica sa bojama da same iskreiramo svoju nijansu ruža!

Pa  ljudi moji, ostvarenje snova ako mene pitate! Tu negde i završismo naš obilazak fabrike i posle ručka na imanju Farmasitija, specijalno za našu malu ali odabranu ekipu došao je DJ koji nam je puštao muziku. Krenuo je, ako ne grešim od  “Za muštuluk bi pozlatio…” sjajne stihove Harisa Džinovića  i sve ono što baca u popriličan sevdah kada lepo najedeni leškarite na suncu i uživate u pogledu na nestvarni predeo ispred vas. Između ostalog rečica koja protiče ispod kuće za goste i beskrajna zelena poljana sa engleskom travom, a sve to dok vam muzika koju poznajete svira u zemlji u kojoj ste zvanično stranac.

ONDA  JE NA  BROD UŠETALA…ONA!

Veče smo završili na brodu, gde smo imali večeru, ali i jedno iznenađenje koje nas je poprilično energetski prodrmalo. Kada smo se posle večere premestili u unutrašnjost broda, svetla su se pogasila, muzika je krenula, a pred  nas je izašla – ona! Prelepa trbušna plesačica zamotana u maramu “Farmasija”!

Treba  li da vam kažem da sju muškarci ostali bez daha, a da nas je ona, zvezda večeri, jednu po jednu prozivala da izađemo i zaplešemo s njom. Na moje iznenađenje vrlo  brzo je skapirala da nosimo isti broj grudnjaka, podigla mi majicu vezala u čvor i pokazala pokrete koje je trebalo da ponovim. Poenta trbušnog plesa po mom sećanju, bila je i ostala u osećaju. Za dve glave niža i prelepa u svojoj fleksibilnosti i senzualnosti, za mene jedna prava umetnica i ja otplesale smo svoju tačku koja se završila time što me je šljepnula po donjem delu leđa koji gubi časno ime. Da li je sudbina umešala prste, tek taj deo niko nije uspeo da snimi jer je svima u to neko vreme vrisnula baterija! Što će reći, moramo ponovo u Istanbul, i na brod i na trbušni ples.

Jedno nestvarno veče na Bosforu, uz zvuke orijentalne muzike i nestvarno lepu trbušnu plesačicu

KAPALI ČARŠIJA I ČAJ OD DUDA I KUPINE

Dan sledeći. Jesam li vam spomenula da su Turci sjajni domaćini? E pa ovoga puta  smo obišli grad u smeru ka Kapali Čaršiji. Dok smo se vozili trajektom, predeli koji su nam promicali ispred  očiju su bili  fascinantni. Znate one momente fenomenalnih pejzaža kada počinju turske serije. E pa ja sam upala u tu scenografiju, doslovce! Dolazimo do Kapali Čaršije kroz ulice koje prolaze nedaleko od džamije Aja Sofija i nekoliko velelepnih građevina  koje je okružuju. A Kapali Čaršija…uh.  Da je sva veličanstvenost trgovine mogla da bude smeštena negde na svetu, onda su to svakako zidovi ovog možda najvećeg bazara u ovom delu sveta.

SADA JE JAKO VAŽNO DA ZATVORITE OČI…

Koliko god da volim krpice, mašnice i tašnice, kad imam ograničeno vreme za šoping, uvek se okrenem onome što želim da ponesem iz te zemlje. Iz Turske, osim paketa Farmasi kozemtike i svoje nijanse ruža koji sam nazvala “Neka mnogo bitna”  rešila sam da ponesem mirise i ukuse. A to  bi u biti značilo da ću poneti – dosta čajeva i slatkiša.

Pošto sam pokupovala poručene mi stvari poput kafe i sličnih  sitnica, ulazim u prodavnicu sa  najneverovatnijim bojama začina i čajeva i prodavac mi daje čaj od duda i kupine. Dok pijem čaj on mi pokazuje svoj asortiman i odlučujem se za poveću količinu čaja za relaksaciju i stres. Mislim da sam dala na čajeve sigurno 30 evra. Pišem vam ovo jer prosečan čovek sa Balkana uporno  nosi slatkiše koji su samo ovde tako slatki i tako prijaju. Čim se iznesu iz zemlje stičem utisak da nestaj3e magija. Sa čajevima magija ne prestaje. Malo se zna da Turci danas ne piju kafu koliko piju čaj i da su ovaj napitak doveli do savršenstva. Pred kraj mog čaj šopinga, trgovac mi kaže da ima nešto posebno za mene. Kolega mu dodaje šoljicu vrele vode a on ubacuje kristale mente:

-Sada je jako važno da zatvorite oči, i lagano udahnete miris mentola …ovo će vam pročistiti bronhije i sinuse i bićete kao novi.

Viđala sam kristale mente u vreloj vodi i znala sam proces, ali da će poseta ovoj prodavnici na Kapali Čaršiji biti ovoliko magična i metafizički okrepljujuća – nisam verovala.

Istanbul danju i Istanbul noću

Napuštamo Istanbul sa našim domaćinima iz Farmasija prepuni utisaka o svemu što smo videli. Od prve fabrike lekova u Istanbulu do kompanije koja danas zahvaljujući multilevel sistemu šalje svoje proizvode u 125 zemalja širom sveta. Ipak, moj generalni utisak jeste da je poenta čitavog čovečasnstva koje se bavi onim lepšim delom, tačnije željama žena, jeste da saznaju kako da ih usreće.

Farmasi je tu formulu provalio. Ko uspe da usreći  žene, uspeo je da promeni svet.